"Suton je prolaz između svijetova, između vremena i dimenzija. Vrijeme sutona je vrijeme Anđela.", govorio je.

Često je promišljala o tim riječima, a ego joj se rugao i ironično dobacivao da vjeruje u bajke. Glas intuicije je nadjačavao ego buku i potvrđivao da su Lukine riječi istinite. Zaista je voljela sutone. Podsjećali su je na Luku i čaroliju njihovih druženja. Poticali su je na istraživanje drugačijih svijetova i dimenzija. U tom božanskom trenutku spajanja fizičkog i duhovnog ponirala je u dubine istražujući svoju Dušu, tražeči odgovore na vječna pitanja:" Tko je ona? Zašto je ovdje? Što je svrha njezinog rođenja na Planeti Zemlji?".  Prenula se iz svojih razmišljanja, noge gipko  savila u lotos položaj, dlanove ležerno oslonila na koljena okrenuvši ih  prema nebu  i posve nježno zatvorila oči. Dok se prepuštala dahu pred njezinim unutrašnjim okom eksplodirale su sve nijanse ljubičaste i zlatne boje. Predavala se bojama i dahu, predavala se svojoj Duši da je povede na posebno putovanje, u susret Anđelima Svjetlosti. Iz ljubičastog bljeska kreirao se lik plavog svjetlosnog Bića s blještavim zlatnim mačem u desnoj ruci. Osjetila je kako se u njezino srce prelijeva svjetlost iz srca svjetlosnog Bića, kako je preplavljuje neizrecivo blaženstvo i ljubav. Nestalo je vrijeme, izgubio se prostor, postala je čista fluidna energija, istovremeno potpuno svjesna sebe kao jedinstvenog bića i sebe kao dijela jednote svega što postoji.

 „Ja sam Arhanđeo Mihael!“ gromko je telepatski progovorio i nasmiješio se cijelim svojim Bićem. Nježno poput lahora  je doticao svojim moćnim plavetnim krilima.

„Dobro došla u vrijeme Anđela! Iz perspektive treće dimenzije pitaš se kako je ovo moguće. Sjeti se Lukine priče o sutonu i vremensko prostornom portalu. Sjeti se  posebnog trenutka u kojem je najlakše zaroniti iz fizičke dimenzije u duhovnu. I vrati se kada god to bude tvoj izbor.“

„Mogu li te pitati nešto?“, s dubokim poštovanjem je zapitala Vivias.

„Izvoli samo.“ , nasmiješio se strpljivo Arhanđel Mihael.

„Tko si ti zaista? Da li je istina ono što o tebi pričaju? Da li si ti onaj koji štiti, onaj koji daje snagu u teškim trenucima?“

„Ja sam dio istog Izvora kao  i ti. Svatko od nas Arhanđela vibrira jedinstvenom vibracijom. Moja je izvorna vibracija božanska zaštita i snaga. Moj zlatni svjetlosni mač je u službi čovječanstva i svojom snagom transformira tamu u svjetlost. Uvijek sam uz vas, ali djelujem samo kada me pozovete. Pojavljujem se kada srcem zatražite kao što si ti prije meditacije zatražila želeći uroniti u moj zagrljaj.“

„Znači li to da te mogu pozvati i kada nisam u meditaciji?“

„Možeš me pozvati uvijek“, opet se nasmiješio Arhanđel Miahel, „no na nekim mjestima i u nekim trenucima, poput ovog sutona, ćeš me lakše vidjeti i osjetiti. Lako ćeš prepoznati ta mjesta i to vrijeme, samo prati intuiciju.“

„Mogu li te zamoliti da čuvaš Luku?“ pitala je Vivias.

„Čuvam ga već.“, spokojno je odgovorio Mihael dok je posve polako blijedio njegov lik  ostavljajući za sobom trag kristalno čiste svjetlosti kao podsjetnik na svoje prisustvo.

Osjetila je kako je zapljusnuo pjenušavi val milujući je svježinom prvih trenutaka noći koja se tiho prikradala  donoseći sa sobom srebrni odsjaj punog mjeseca na morskoj pučini.

Prenula se i tiho pomislila: „Hvala Ti, dragi Mihaele.Vidimo se uskoro!“

Duboko je udahnula i izdahnula vraćajući se u svakodnevnicu.

Mobitel je zavibrirao. Sa zaslona je bljesnulo Lukino ime. Nije ga uspjela niti pozdraviti, a on je već pričao uzbuđeno i nevjerovatnom brzinom.

„Znaš, ovo ti moram odmah ispričati. Da samo znaš kako je intuicija moćna!“, brzo je i s oduševljenjem pričao.

„Penjali  smo se prema vrhu. Zbunjeno sam zastao ispred  planinskog raskrižja. Isped mene dvije staze, unutar mene dvojnost. Logika mi je govorila:"Desno je lakši uspon.", ali onaj čudni osjećaj u trbuhu praćen mišlju : „Lijevo, Luka, kreni lijevom stazom.“, nije mi dao mira. Krenuo sam  lijevo. Ostali su me sustizali. Začuo sam tutnjavu. U šoku sam gledao kako se ogroman komad stijene rušilački kotrlja desnom stazom. Znaš li ti što bi bilo da nisam poslušao intuiciju?“

„A znaš li ti što bi se dogodilo da te nije štitio Arhanđel Mihael?“, veselo se nasmijala Vivias, konačno došavši do riječi.

„Kakve sad veze ima Arhanđel Mihael s mojom intuicijom?“, pitao je začuđeno Luka.

„Ne znam, pitaj ga sam u onom posebnom trenutku između svijetova o kojem si mi pričao dok sunce nestaje iza Svetog Mihovila“, namignula je Vivias na daljinu  i unutarnjim osmijehom se osmjehnula zahvalno Arhanđelu Mihaelu.

Autorica: Ozrenka Kamber