Knjigu Mandala duše sam oduvijek smatrala knjigom koja se kroz mene željela zapisati kao dar čovječanstvu, knjigom koja je kodirana svjetlosnim kodovima Univerzuma, knjigom koja je razigrana Anđeoskim i Vilinskim energijama, knjigom koja poziva na buđenje i koja daje nadu čitatelju, knjigom koja je putokaz tragateljima koji traže Svjetlost i Svjesnost. Iako sam službeno njezina zemaljska autorica smatram je djelom nefizičkih svjetlosnih bića iz Anđeoskih i Vilinskih svjetova pa u meni izaziva duboki osjećaj poštovanja, zahvalnosti što sam imala čast i priliku materijalizirati je u ovom fizičkom svijetu.

Kako se zapisala Mandala Duše?

Svaka pojedina bilješka nastala je u trenutcima posebnih meditativnih stanja svijesti praćena osjećajem mog iskrenog čuđenja i poniznosti. Dok čitate pojedine bilješke na trenutak ćete pomisliti da su osobne prirode. Na neki način i jesu, ali svaka bilješka je priča za sebe, priča za mene, priča za vas i priča za svakog tko je bude imao blagoslov pročitati jer je nastala zapisana mojom rukom, ali vođena nevidljivim perom jednog anđela. Zanimljivo je da niti jednu rečenicu ne znam napamet. I danas su anđeoske poetske bilješke moj putokaz pa knjigu Mandala duše ponekad nasumice otvorim i pročitam poruku koju mi otvoreni tekst u tom trenutku prenosi. Prepustim se toj vibraciji i dopustim da me odvede u smjeru koji je za moje najviše dobro. Upravo takav način čitanja preporučujem i čitateljima poetskih bilješki iz nevidljivog pera jednog anđela.

Ona Viša svijest koje smo svi dio iako to često zaboravljamo vodila me kroz zapisivanje. Anđeli su se radovali mom pristajanju da budem njihov kreativni izričaj. Ja sam se radovala s njima, uvijek iznova začuđena čitajući bilješke koje bi se samo izlile, koje se nikada ni na jedan način nisu prepravljale, cenzurirale, tekstualno brusile.

Prve poetske bilješke bile  su  čarobne, razigrane, dječje, a opet dotaknute  onom posebnom dubinom iz nevidljivog svijeta duhovnih pomagača. Požutjela bilježnica s tim prvim zapisima ostala je u gradiću Benkovcu gdje sam provela čudesno razigrano djetinjstvo i tinejdžerske dane. Na žalost ti prvi zapisi su nestali u ratnom vihoru, ali su se otvorili novi putevi i nastajali su novi zapisi.

U to isto ratno vrijeme sanjala sam poseban san. U san mi je došao predivan kovrčavi plavokosi dječak modrih očiju. Zračio je energijom spokoja, ljubavi, osmijeha i tihog, ali vrlo dubokog blagoslova. Mogao je imati desetak godina. Imao je fizičko tijelo, ali sam i u snu već znala da nije iz fizičke dimenzije. Telepatski mi se obratio na francuskom jeziku kojeg u svom životu na javi uopće ne razumijem ( pardon, razumijem samo riječ „Merci“ ). S najdubljom odlučnom nježnošću mi je rekao: „Ti si Vivias. Vivias je Ona koja obasjava Život. Ti si poetesa. Pjesnikinja si kao i ja. Probudi se, ustani i zapisuj. Zapisano podijeli sa svijetom.“ Tako je nastao nick pod kojim sam dugi niz godina pisala poetske bilješke na blogu Svjetlo Istine.

Tko je Simon iz mog sna?

Moja ga Duša prepoznaje kao Anđeosko Biće koje predstavlja kreativnu moć onog dijela univerzuma koji piscima i pjesnicima daje vodstvo i posebno kreativno nadahnuće manifestira kroz zapisanu riječ namijenjenu buđenju uspavanih ljudskih bića kao svojevrstan putokaz osobnog tragalaštva za kontaktom s višim dimenzijama postojanja. 

Zašto baš Mandala Duše?

Neko vrijeme knjiga je stajala i čekala svoje ime, a ono se iznjedrilo, na posve neobičan način.

Naime, volim promatrati ljude s razine Duše. To su posebno fina i iznenađujuće suptilna energetska tkanja. U tom promatranju, u posebnom meditativnom stanju, počele su nastajati crteži Mandala Duše koji predstavljaju jedinstveni energetski otisak drugih Duša kako ih vidi moja Duša u trenutku dok ih crta.  Vođena svojim duhovnim vodičima bila sam potaknuta da nacrtam i Mandalu Arhanđela Mihaela, mog vjekovnog duhovnog prijatelja s kojim moja Duša pleše poseban energetski ples od početka svog postojanja i da je otisnem u knjizi koju sam nazvala Mandala Duše.